Faze borbe i preuzimanje inicijative

U različitim fazama tijeka događaja koji dovode do fizičkog napada koristiti ćemo različite metode za razrješenje sukoba mirnim putem ili našim vještinama samoobrane. Faze sukoba možemo jednostavno podijeliti prema njihovu slijedu: pre-confrontation, pre-fight, fight, post-fight. U predkonfrontacijskoj smo fazi oprezni i svjesni svoje okoline, svjesni moguće opasnosti, te radimo sve što možemo da izbjegnemo fizički sukob. Faza prije sukoba može biti različitog vremenskog trajanja, od svega nekoliko sekundi do znatno duljeg razdoblja. Možemo govoriti čak i o trajanju koje mjerimo u godinama kad se radi o situacijama u kojima imate loše odnose s nekim iz svoje okoline. U njoj smo povišeno osjetljivi na podražaje i svjesni da će se potencijal fizičkog sukoba ostvariti ako ne deeskaliramo situaciju.

Fazu sukoba u Krav Maga sustavu opisujemo na dva načina, kao fazu samoobrane i fazu borbe. U situacijama samoobrane osoba koja nas napada ima taktičku prednost nad nama, ona prva napada i diktira parametre sukoba. Može se recimo raditi o iznenadnim napadima prilikom čega je pre-fight faza preskočena. Pritom do izražaja dolaze naše sposobnosti samoobrane. U situaciji borbe obje su osobe svjesne da ona druga želi fizički sukob i obje su strane spremne na njega, nitko nema opipljivu taktičku prednost. Cilj je ostvariti fizičku nadmoć nad protivnikom, razvija se situacija koja podsjeća na svojevrsni sparing. Krav Maga sustav ne preferira ovakav pristup, već težimo kroz obuku naučiti polaznike da sukob riješe čim prije i čim efikasnije, da se ne nadmudruju i ne nadjačavaju s protivnikom. U posljednjoj se fazi, onoj kad je sukob završio, nosimo s fizičkim, emocionalnim i pravnim posljedicama učinjenog.

Tehnički stup Krav Maga sustava najvažniji nam je u fazi borbe. Jednako su važni naše poznavanje i izvođenje specifičnih tehnika, kao i naše kvalitete kao borca. Ako govorimo o prevencijama u tehničkom smislu, odnosno kao zasebnom skupu tehnika koje opisujemo našim reakcijama na pokušaj nekakvog hvata, onda tehnički stup Krav Mage zadire i u fazu prije sukoba. No, u ovom je slučaju granica između faza prije sukoba i samog sukoba vrlo tanka i teško ju je definirati jer moramo odrediti je li sukob počeo od trenutka kad napadač fizički nasrne na nas ili od trenutka kad je donesena konačna odluka da će isti svoju namjeru ostvariti. Tu moramo dobro poznavati prediktore napada jer između gore navedena dva trenutka može proći vrlo malo ili jako puno vremena, što ovisi o brojnim faktorima.

Cijela ideja koja stoji iza taktičkog stupa Krav Maga sustava počiva upravo u tom vremenu između samog napada i donesene odluke o njegovu ostvarivanju od strane napadača, pa čak i u ranijim trenutcima dok sukob tinja kroz pre-fight proces. Osnova te ideje jest preuzimanje inicijative u sukobu. Naglašavam, ne borbi. U sukobu, u svim njegovim fazama. Naime, kad govorimo o samoobrani, moramo uvijek imati na umu da ona ne uključuje samo fizičku borbu, već i naše sposobnosti pregovaranja, kriznu komunikaciju i sposobnost mijenjanja uvjeta sukoba, a na drugoj krajnosti čak i popuštanje zahtjevima napadača u situacijama prijetnji zbog nekakve materijalne koristi. Ciljevi su očuvanje zdravlja i života i sve dok ih možemo osigurati alat kojim se koristimo je sporedan.

Samoobrana u svojoj suštini nije reaktivna, već proaktivna. Reaktivna će biti u situacijama kad smo napadnuti iznenada i bez ikakve najave. Međutim, čak i takve situacije moramo što prije okrenuti u svoju korist, moramo postati proaktivni. Preuzimanje inicijative u sukobu znači procjenu situacije i donošenje odluke o korištenju alata kojima možemo sukob završiti brzo i efikasno prema vlastitim uvjetima. Ako smo napadnuti i reagiramo samo reaktivno, odnosno ako se samo branimo od napada u nadi da ćemo ga odbiti sporadičnim kontranapadima, tada prepuštamo napadaču inicijativu u sukobu što je vrlo riskantno i često vodi ka porazu. Uzmimo za primjer hvatove koje ranije spominjem. Na treningu jako puno vremena provodimo vježbajući oslobađanja od tih hvatova. To su reaktivna rješenja, međutim ne smijemo zaboraviti da su oslobađanja od hvatova vrlo složene radnje. U trenutku napada gubimo sposobnost fine motorike, stoga je veliki broj ponavljanja potreban kako bismo u datom trenutku reagirali naučenim tjelesnim mehanizmima. Vježbamo da bi nam kompleksne radnje postale druga priroda. Možemo reći da provodimo 99% vremena u treningu za 1% situacija jer se u suštini nikada ne želimo naći u opasnom hvatu poput gušenja ili obuhvata. Proaktivno bi rješenje u takvim situacijama bilo korištenje preventivnih skupina tehnika. Odnosno, ako smo već uhvaćeni, što raniji brutalni kontranapadi kojima onemogućavamo napadača za daljnje akcije.

Inicijativa je ključ, onaj tko ima inicijativu u sukobu će imati prednost. Pobjeda u borbi može ovisiti o nizu faktora, katkad čak i o faktoru sreće. Ne želimo se pouzdati u sreću kad su nam zdravlje, život ili bližnji meta napada. Prvo što nam pada na pamet jest attack the attacker princip. Pogrešno je misliti da ovaj princip opisuje samo preventivne napade na osobu s kojom se nalazimo u sukobu. Da, znači i to, ali još i važnije, znači preuzimanje inicijative kad je napad već počeo. Znači mijenjanje našeg mentaliteta iz žrtve u predatora, te efikasno korištenje kontranapada kako bismo neutralizirali ili obuzdali napadača u što kraćem vremenu. Inicijativa ne mora biti samo fizičke prirode u smislu kontakta. Bijeg iz opasne situacije, ako je moguć, najbolji je način za izbjeći opasnost. Možemo se služiti riječima ili govorom tijela da napadača izbacimo iz trenutnog stanja uma, možemo se unaprijed taktički pozicionirati tako da imamo bolji položaj ako do napada dođe, možemo se naoružati nekim priručnim sredstvom. Poželjno je koristiti svaki alat za deeskalaciju sukoba koji nam je na raspolaganju u pre-fight fazi.

Autor: Tomislav Peranić, KMG instuktor Krav Maga Hrvatska