Važnost kontrole distance

„Be ready to adapt to new or changing conditions by altering goals, plans or physical actions to suit the new situations. Improvisation and flexibility of the mind, let go of originally intended courses of action or preffered techniques if the situtation calls for something different.“

Svaka borilačka vještina i svaka sportska varijacija borbenog nadmetanja imaju svoje zakonitosti kad govorimo o parametrima borbe. To mogu biti vrlo općeniti parametri poput pravila u borilačkim sportovima, setovima dopuštenog i nedopuštenog, vremenskom okviru i načinu bodovanja, te tipu i veličini arene u kojoj se nadmetanje odvija. S druge krajnosti, to može biti pravilan položaj nogu ili položaj ruku u borbenom stavu, može se raditi o preporučenim obrascima kretanja, o biomehaničkim zakonitostima kod upućivanja udarca i sl. Krav Maga nije iznimka.

Jedan od tih parametara jest distanca. Najbanalnije rečeno, radi se o udaljenosti između dva borca u konfliktu. Drugi bi parametar, kojim se bavimo u ovom tekstu, bila sposobnost prilagodbe borca na promijenjene uvjete, kao i sposobnost promjene uvjeta borbe. Taj drugi parametar proizlazi izravno iz unutarnjih kvaliteta osobe kao borca. Složit ćemo se da će u svakoj borbi pobijediti onaj koji uspješno kontrolira veći broj parametara, ne računajući faktore sreće i više sile.

Govoreći o parametrima borbe, možemo se zaplesti u beskrajne primjere koji će nas voditi do sljedećih, tako da naposljetku nećemo shvatiti nijedan. Bolje je stoga odrediti ih po važnosti i objasniti pojedinačno. Distanca je svakako jedan od važnijih parametara. Prije nego uđemo u dubinu problema, potrebno je naglasiti da neće u svakom sustavu borbe odgovarajuća distanca poštivati iste zakonitosti. Jednako tako, ovisno o autorima i teoretičarima, možemo pronaći svakakve razrade distanci pri čemu većina naglašava tri – daleku, srednju i blisku. Međutim, to je pojednostavljeno gledanje na stvar i ne odgovara uvjetima borbe bez pravila. Primjerice, ono što će u MMA borbi biti distanca za udarce nogom, za dugačke udarce rukom ili za udarce ‘iz koraka’, možda će u nekom drugom sustavu biti distanca za donošenje odluka i pripremu napada. Ono što će negdje biti distanca ‘za razmišljanje’ u Krav Maga će sustavu biti ona na kojoj se bavimo napadima dugačkom palicom, stolicom ili nekim drugim predmetom koji može biti efikasan na većoj udaljenosti. Osim tri navedene udaljenosti, neke razrade naglašavaju detaljnije razlike iz kojih se stvaraju mnoge druge distance što za posljedicu ima njihovu brojnost. Od tih detaljnijih razlika možemo recimo navesti da se u nekim slučajevima razdvajaju clinch kao položaj na nogama i grappling kao situaciju na tlu. U obje je varijante, kad govorimo o samoobrani, cilj isti, a to je separacija i sigurno udaljavanje. Stoga nam nije potrebno razlikovati baš svaki detalj, posebno kad se radi o borbi gdje cilj nije pobjeda, već život ili zdravlje. Također, imamo primjere u kojima se različiti položaji protivnika u odnosu na nas navode kao razlozi za naglašavanje posebne distance. To mogu biti slučajevi u kojima nam se napadač nalazi iza leđa u borbi na nogama ili se napadač nalazi na nogama dok mi ležimo na tlu.

To su specifične situacije u kojima se nalazimo u podređenom položaju u odnosu na napadača što upravo i jest glavna tema koju Krav Maga proučava i podučava kroz svoj adaptability principle. Krav Maga se uči kroz tehnička rješenja za svaki specifični zadatak. No, ona je u svojoj suštini sustav koji je živi organizam i koji, ako se smijem tako izraziti, shvaća da se stvarne situacije ne odvijaju po unaprijed skriptiranom scenariju i da se iza svakog zadatka nalazi slojeviti problem koji je potrebno riješiti. Radi se o cjelovitom sustavu koji stremi razvijanju rješavanja problema, a ne savladavanju jednostavnih prepreka koje nam u konačnici mogu donijeti jedino lažni osjećaj sigurnosti. Opća brutalnost stvarnog iznenadnog napada nam to ne dopušta.

Stoga Krav Maga sustav, premda uvijek govorimo o distancama, zapravo ih preferira objasniti kroz pojam – zona borbe. Ako uzmemo u obzir da se borba u stvarnosti, izvan sportskog borilišta, neće odvijati pošteno, nema potrebe naglašavati da se možemo naći u situaciji u kojoj nam je napadač iza leđa ili na nogama dok smo mi na tlu. To se očekuje. Zone borbe, neovisno o kutu između nas i napadača, možemo podijeliti na sljedeći način: zona planiranja, zona udarca nogom, zona udarca rukom, zona kratkih udaraca, zona neposrednog kontakta. Ovo su pojednostavljeni i slikoviti nazivi za lakše shvaćanje distance kao parametra goloruke borbe. Kad u jednadžbu dodamo oružja, tada se stvari malo mijenjaju, ali sustav im pristupa na isti način i prilagođava se. Navedene zone zamišljamo kao koncentrične kružnice u čijem se središtu nalazimo mi. Zona planiranja je jedina u kojoj se ne odvija nikakva borba, to je dovoljna udaljenost između nas i napadača da ne možemo ni primiti ni zadati udarac. To je zona u kojoj planiramo sljedeće korake, bilo da se radi o nekakvoj kombinaciji udaraca ili taktičkom repozicioniranju. Primjerice, ovdje se može raditi o pripremi promjene kuta napada ili približavanju naoružanom protivniku kako bi anulirali prednost koju mu osigurava oružje u ruci. Zona udarca nogom i zona udarca rukom su samoobjašnjive. Međutim, važan razlog zbog kojeg ih razlikujemo jest činjenica da svaka distanca ima svoje alate, odnosno svojevrsna oružja na raspolaganju. Biomehanika udaraca i aktivacija kinetičkog lanca neće biti ista na tim različitim distancama jer gornji i donji dio tijela ne koriste težište na isti način kad ispucavamo udarac. Ako veću distancu pokušavamo pokriti udarcem rukom bez prilaza korakom, ispasti ćemo iz balansa i udarac će biti manje efikasan. Jednako tako, nemamo prostora za udarce nogom ako je distanca skraćena zbog našeg kretanja ili skučenog prostora u kojem se borba odvija. Zona kratkih udaraca ne se odnosi samo na skraćene udarce rukom (hook, uppercut, elbow, hammer…) ili nogom (straight ili roundhouse knee strike), već i na mogućnost kontrole. Ona se postiže manipulacijom dijelova tijela ili odjeće poput hvatova za vrat ili ruke, hvatova za rukave ili kapuljače, te može biti idealna polazna točka za pokušaj rušenja protivnika i preseljenja borbe u parter. Zona neposrednog kontakta obuhvaća sve situacije u kojima nema nikakvog prostora između nas i napadača. To uključuje sve obuhvate na nogama (headlock, bear hug, nelson) neovisno o tomu iz kojeg nas je kuta napadač uhvatio, te borbu na tlu kao posebnu kategoriju, ali unutar iste distance kada govorimo o njoj kao zasebnom parametru borbe. U zoni neposrednog kontakta (clinch, grappling) podjednako koristimo naše udaračke i hrvačke sposobnosti.

Potrebno je zapamtiti jedno ključno pravilo: „If you can hit them, they can hit you!“ Zona planiranja (i donošenja odluka) jedina je distanca na kojoj smo relativno sigurni, ne računajući dodatne otežavajuće faktore poput prisutnosti oružja ili većeg broja napadača. Svakim skraćivanjem distance dolazimo u situaciju da netko, u stvarnom „uličnom“ napadu, jednostavno mora završiti poražen i vjerojatno pritom ozbiljnije ozlijeđen.

Kad se tematski počnemo baviti kontrolom distance, od ključne važnosti postaju naše sposobnosti njenog prepoznavanja, te korištenje taktičkih alata za ostvarivanje kontrole i prednosti. Važan preduvjet, no ne i neophodan, jest okretanje „kanala napada“ prema napadaču što je prije moguće. Naime, poznato nam je da možemo udarati u različitim pravcima. Međutim, da bi mogli koristiti alate poput hvatova za dijelove tijela ili odjeću, te da bi oni bili efikasni u napadačkom segmentu, ramena, kukovi i stopala moraju tvoriti kanal djelovanja koji je usmjeren prema napadaču i nije raspršen. Često u borbi, posebno na treningu, zanemarujemo koliku prednost možemo ostvariti manipulacijom partnerove odjeće ili ruku ili hvatom za vrat, ali korištenjem istih možemo protivnika izbaciti iz balansa. Time si otvaramo prostor i vrijeme u kojem možemo brže završiti borbu. Krav Maga na završetak borbe ne gleda kroz prizmu pobjede u nadmetanju, već isključivo kao krajnji cilj očuvanja života i zdravlja nas samih ili neke druge osobe u potrebi.